Recept za *Grizni me!*
Hehe tako se zaista zove kolac! Zadnjih dana se aktivno trazi recept za kolac koji se zove Grizni me! E pa ja sam nabavila recept i obecala Emiri da cu joj poslati. Posto ja znam da ona cesto navrati na nas blogg ja cu recept napisati ovdje. Ko zna mozda se jos nekom svidi! Ja sam danas pravila onaj sto smo jeli na proslavi 8 marta, onaj sa maslacom od kikirikija i cokoladnim preljevom,... njami. Al za taj cete recept dobiti drugi put!Sad...
Grizni me!
Kora:
6 jaja
3 dl sescera (ovo dvoje dobro umutiti)
3 dl ulja
3 dl mlijeka
3 dl mljevenih oraha
3 dl brasna
2 kascice praska za pecivo Sve ovo dobro umutiti i peci na masnom papiru na 175-200 stepeni 30 do 35 minuta. Hladnu koru podijeliti na 3 dijela.
Fil:
3 dl mlijeka
250 g margarina
250 g secera
100 g cokolade za kuhanje
3 kasike vanilije
Sve to skuhati i u to dodati
200 g mljevenog keksa
200 g mljevenih oraha
Kolac sloziti tako sto se zapocne jednom korom koja se filuje, pa se stavi jedan red Jafa Biskvit. Kad se sve slozi ukrasiti slagom!
P.S. Ja mislim da se ovo opravdano moze nazvati tortom!! Plaho puno harica ide, heheh.
Grizni me!
Kora:
6 jaja
3 dl sescera (ovo dvoje dobro umutiti)
3 dl ulja
3 dl mlijeka
3 dl mljevenih oraha
3 dl brasna
2 kascice praska za pecivo Sve ovo dobro umutiti i peci na masnom papiru na 175-200 stepeni 30 do 35 minuta. Hladnu koru podijeliti na 3 dijela.
Fil:
3 dl mlijeka
250 g margarina
250 g secera
100 g cokolade za kuhanje
3 kasike vanilije
Sve to skuhati i u to dodati
200 g mljevenog keksa
200 g mljevenih oraha
Kolac sloziti tako sto se zapocne jednom korom koja se filuje, pa se stavi jedan red Jafa Biskvit. Kad se sve slozi ukrasiti slagom!
P.S. Ja mislim da se ovo opravdano moze nazvati tortom!! Plaho puno harica ide, heheh.
Nastup naseg hora
Ne zaboravite sastanak!!!
Znaci u Nedelju u tri sata!!! Obavezno dodjite!!!
A sad opet malo slicica sa nase feste!!!
A sad opet malo slicica sa nase feste!!!
Malo slicica sa feste
Evo nekoliko slicica sad, a ima jos... Navratite i sutra...
Obavezni sastanak
E pa drage moje, da zapocnemo sa pricom o proslavi dana zena. Ja sam stvarno bila puna utisaka! Odziv je bio dobar, fika super, folklor kao i obicno besprijekoran al nas hor me je ostavio bez rijeci! Zaista su prevazisle moja ocekivanja. Za onih par susreta sto su se srele uvijezbale su 7 pjesama i bile su fantasticne! Bravo cure! Nas "tradicionalni sto" sa nasom nosnjom i drugim detaljima iz nase nam drage Bosne je bio stvarno lijep, a crven fesic vrlo popularan objekat s kojim su se mnogi i slikali a neki ga i opjevali! Ja sam malo slikala pa cu vam uskoro staviti i malo slika, a i ostale sto su imale fotokamere sa sobom posaljite mi par dobrih slicica pa cu i njih da stavim ovdje.
A sad malo ozbiljnija tema. Cula sam se sa par nasih clanica i slazem se sa prijedlogom da se trebamo sastati da bi vidjeli gdje i kako "stojimo", da vidimo da li bi trebali kakve izmjene da uradimo ili sta da dodamo. Dal bi trebale ili mogle da pocnemo da planiramo sta i kako u buduce. Bilo je malo price i prijedloga o grilanju kad dodje malo ljepse vrijeme a i novi prijedlozi su svakako dobrodosli!
Tako da mislim da bi trebali da se sastanemo vec u nedelju u 15.00 na starom mjestu (folkuniverzitet) da malo fikamo, popricamo, saberemo, oduzmemo i da se druzimo naravno. Ja bih vas ovom prilikom zamolila da se odazovete u sto vecem broju jer mislim da je ovaj sastanak zaista vazan, kako za stare tako i za nove clanice!
Navratite i sutra malo da vidite slicice :-))
A sad malo ozbiljnija tema. Cula sam se sa par nasih clanica i slazem se sa prijedlogom da se trebamo sastati da bi vidjeli gdje i kako "stojimo", da vidimo da li bi trebali kakve izmjene da uradimo ili sta da dodamo. Dal bi trebale ili mogle da pocnemo da planiramo sta i kako u buduce. Bilo je malo price i prijedloga o grilanju kad dodje malo ljepse vrijeme a i novi prijedlozi su svakako dobrodosli!
Tako da mislim da bi trebali da se sastanemo vec u nedelju u 15.00 na starom mjestu (folkuniverzitet) da malo fikamo, popricamo, saberemo, oduzmemo i da se druzimo naravno. Ja bih vas ovom prilikom zamolila da se odazovete u sto vecem broju jer mislim da je ovaj sastanak zaista vazan, kako za stare tako i za nove clanice!
Navratite i sutra malo da vidite slicice :-))
Matcirkel u cetvrtak!!
Drage moje kuharice, sastakak je kako nam nasa voditeljica Emira kaze u CETVRTAK (12 mart.09) u ono nase vrijeme, znaci u pola 5 na starom mjestu, FU.
Kram A
Kram A
Sedefov clanak posvecen Danu zena
Upravo sam procitala Sedefov clanak o Danu zena (hvala za tips Nermina :-)) pa reko da ga podijelim sa vama. Ja cu ovdje da citiram taj clanak, a ukoliko imate vremena virnite malo na njihovu stranicu, imaju mnogo raznovrsnih i zanimljivih clanaka!
Länk za Sedefovu stranicu ; Sedef
""Hasanaginice u štiklama
Neki se pitaju zašto se 8. mart obilježava kao Dan žena. Na ovaj dan, daleke 1908 godine u
Manhatanu, USA, radnice tekstilne fabrike su demonstrirale za veca prava, bolju platu i bolje
životne i radne uslove. Radile su za mizerne plate, nekad i bez njih, u užasnim uslovima, bez ikakve zaštite. Demonstrirale su na ulicama, tražeci samo malo više prava. Tragedija se desila i mnoge od njih su izgubile živote u požaru, koji je izbio u fabrici u koju su ih zatvorili poslodavci i cuvari , da ne bi došle u kontakt sa radnickim savjetom i radnicama drugih fabrika.
Nakon ove tragedije, poceli su i u Evropi masovni protesti žena, koji su završili narednih godina u mnogim zemljama Evrope i u Sjedinjenim americkim državama davanjem ženama veca prava i bolje radne uslove. Nastupila su neka bolja vremena za žene, pomišljalo se tad.
Danas se 8.mart naziva Danom žena. Na ovaj dan se prisjecam tih hrabrih radnica kojima je bilo dosta izrabljivanja, sjecam se svih hrabrih žena prije i poslije ovog protesta i sjecanja dosižu do danas.
Gdje smo mi žene, mi koje nas zovu "nježnije i ljepše"? Danas, kad i u mnogim
zapadnoevropskim zemljama žene zaraduju maksimalno 79% od plata njihovih muških kolega; za isti posao, za isti ucinak... zato što su (samo?) žene.
No, danas bih se radije sjetila meni bliskih žena; bosansko-hercegovackih, mojih neimarki, mojih Hasanaginica, mojih gordih i ponosnih, neumoljivih i hrabrih. Žene iz moje domovine ali i one koje su poput mene, daleko od domovine. Da, one, koje kao i ja svjedoce da nas ima i tamo gdje nije Bosne.
Skrivene u maglama švedskih ledenjaka, u njemackim švarcvaldskim šumama ili americkim
prerijama, svojim krhkim rukama spajaju dva svijeta, onaj izgubljeni ali nikad zaboravljeni; na
padinama bosanskih brda i ovaj novi, prihvacen ne srcem vec dušom raspolovljenom na cežnju i na nadu u neko bolje, svijetlije Sutra za djecu i radi njih... sve radi njih.
Žene iz jedne zemlje prkosne od sna, a "njihovi snovi zaboravljeni, kao da još uvijek teku ispod sarajevskih mostova", kako moj prijatelj i pjesnik Halil Džananovic poeticno rece.
Koliko je poetike u Danu našem, pokazat ce nam djeca i muževi. Nekad ruže, nekad romanticno putovanje, nakit ili crtež nacrtan malim nesigurnim prstima; mi ne biramo poklone, mi im se radujemo. Trendovi poklona se mjenjaju ali naše bice ne. Ono se raduje pažnji kojom nam se želi pokazati da smo važne, jako važne...i voljene.
Mi volimo ovom svojom balkanskom, nježnom, na ovim dalekim prostorima, nedokucenom
dušom. Mi ne bivamo bacene u ladice modernih žena ali nas se ne može strpati u ladice u kojima se stiskaju potlacene, izrabljivane, zgažene, polijevane benzinom i spaljene neevropske nesretnice. Mi smo prozapadnjacka, nježnija i tajnovita strana evropske pa i svjetske ženstvenosti. Naše diplome koje su s nama skakutale do bh granica, pa se oprostile od nas zajedno s našim snovima, nisu priznate. Hasanaginice koje su doktorice, profesorice, bivše gimnazijalke, cinovnice... postale smo pralje, cistacice, sa titulama samo asistentice asistentima, najviše bez plata, najviše u biroima nakon radnog vremena, sa cetkama i deterdžentima i ipak gorde, podignutih glava. Divne!
Još divnije pri svakom pokušaju podvoraca klišejima da nas svrstaju u neku njihovu ladicu socijalno-psihološko-nacionalno- vjerskih ormana. Još divnije u odustajanju istih tih podvoraca; mi smo sve i ništa od svih tih podjela.
Toliko smo slicne junakinjama iz 1908. godine u našoj gorcini i gordosti da trgamo nepravde oko naših bijelih zglobova a opet tako razlicite u našoj tihoj rijeci sa crvenih usana.
Mi smo žene koje se ne mogu lako naci u minicima u disko barovima, još manje po luksuznim restoranima, ne uplacujemo wellnes terapije niti vodimo psice na frizure. Mi ne idemo na krstarenja luksuznim parobrodima niti nosimo haljine od Versaccija.
Pa ipak smo dame evropskog izgleda, orijentalnog duha i s mirisom divljih rijeka, koje svoj tok ne mjenjaju, vec obale sebi povinuju.
Asistentice postaju doktorice, pralje postaju cinovnice; obale se obrušavaju pod našim hitrim
koracima u štiklicama, lepršavih kosa prolazimo pored uredno ispeglanih košulja naših muževa i majcinski blago dodirnemo vedra lica naše djece.
Mi smo mnogo više od toga. Mi nejake, nježnije i ljepše držimo u našim rukama krhke spone
izmedu tradicionalno odgojenih muževa i modernih nazora naše djece, izmedu biti i ne biti, izmedu otici i ostati. Mi smo odgovor kako se dva svijeta, tako razlicita, ne trebaju sudarati i lomiti u okršajima, vec pomiriti u svojim razlikama i prepoznati u svojim slicnostima. Mi smo još više, mi ovako nježne, postale smo ambasadori i vrhunski politicari koji ljubavlju i ustrajnošcu i intuicijom stvaramo od dva svijeta jedan Univerzum, sacinjen od spektruma boja razumjevanja i svih njegovih nijansi. Vrhunske umjetnice!
Pa, moje drage jake Hasanaginice i Amazonke, sretan nam Dan žena!
Karmen Media - Velagic""
Länk za Sedefovu stranicu ; Sedef
""Hasanaginice u štiklama
Neki se pitaju zašto se 8. mart obilježava kao Dan žena. Na ovaj dan, daleke 1908 godine u
Manhatanu, USA, radnice tekstilne fabrike su demonstrirale za veca prava, bolju platu i bolje
životne i radne uslove. Radile su za mizerne plate, nekad i bez njih, u užasnim uslovima, bez ikakve zaštite. Demonstrirale su na ulicama, tražeci samo malo više prava. Tragedija se desila i mnoge od njih su izgubile živote u požaru, koji je izbio u fabrici u koju su ih zatvorili poslodavci i cuvari , da ne bi došle u kontakt sa radnickim savjetom i radnicama drugih fabrika.
Nakon ove tragedije, poceli su i u Evropi masovni protesti žena, koji su završili narednih godina u mnogim zemljama Evrope i u Sjedinjenim americkim državama davanjem ženama veca prava i bolje radne uslove. Nastupila su neka bolja vremena za žene, pomišljalo se tad.
Danas se 8.mart naziva Danom žena. Na ovaj dan se prisjecam tih hrabrih radnica kojima je bilo dosta izrabljivanja, sjecam se svih hrabrih žena prije i poslije ovog protesta i sjecanja dosižu do danas.
Gdje smo mi žene, mi koje nas zovu "nježnije i ljepše"? Danas, kad i u mnogim
zapadnoevropskim zemljama žene zaraduju maksimalno 79% od plata njihovih muških kolega; za isti posao, za isti ucinak... zato što su (samo?) žene.
No, danas bih se radije sjetila meni bliskih žena; bosansko-hercegovackih, mojih neimarki, mojih Hasanaginica, mojih gordih i ponosnih, neumoljivih i hrabrih. Žene iz moje domovine ali i one koje su poput mene, daleko od domovine. Da, one, koje kao i ja svjedoce da nas ima i tamo gdje nije Bosne.
Skrivene u maglama švedskih ledenjaka, u njemackim švarcvaldskim šumama ili americkim
prerijama, svojim krhkim rukama spajaju dva svijeta, onaj izgubljeni ali nikad zaboravljeni; na
padinama bosanskih brda i ovaj novi, prihvacen ne srcem vec dušom raspolovljenom na cežnju i na nadu u neko bolje, svijetlije Sutra za djecu i radi njih... sve radi njih.
Žene iz jedne zemlje prkosne od sna, a "njihovi snovi zaboravljeni, kao da još uvijek teku ispod sarajevskih mostova", kako moj prijatelj i pjesnik Halil Džananovic poeticno rece.
Koliko je poetike u Danu našem, pokazat ce nam djeca i muževi. Nekad ruže, nekad romanticno putovanje, nakit ili crtež nacrtan malim nesigurnim prstima; mi ne biramo poklone, mi im se radujemo. Trendovi poklona se mjenjaju ali naše bice ne. Ono se raduje pažnji kojom nam se želi pokazati da smo važne, jako važne...i voljene.
Mi volimo ovom svojom balkanskom, nježnom, na ovim dalekim prostorima, nedokucenom
dušom. Mi ne bivamo bacene u ladice modernih žena ali nas se ne može strpati u ladice u kojima se stiskaju potlacene, izrabljivane, zgažene, polijevane benzinom i spaljene neevropske nesretnice. Mi smo prozapadnjacka, nježnija i tajnovita strana evropske pa i svjetske ženstvenosti. Naše diplome koje su s nama skakutale do bh granica, pa se oprostile od nas zajedno s našim snovima, nisu priznate. Hasanaginice koje su doktorice, profesorice, bivše gimnazijalke, cinovnice... postale smo pralje, cistacice, sa titulama samo asistentice asistentima, najviše bez plata, najviše u biroima nakon radnog vremena, sa cetkama i deterdžentima i ipak gorde, podignutih glava. Divne!
Još divnije pri svakom pokušaju podvoraca klišejima da nas svrstaju u neku njihovu ladicu socijalno-psihološko-nacionalno- vjerskih ormana. Još divnije u odustajanju istih tih podvoraca; mi smo sve i ništa od svih tih podjela.
Toliko smo slicne junakinjama iz 1908. godine u našoj gorcini i gordosti da trgamo nepravde oko naših bijelih zglobova a opet tako razlicite u našoj tihoj rijeci sa crvenih usana.
Mi smo žene koje se ne mogu lako naci u minicima u disko barovima, još manje po luksuznim restoranima, ne uplacujemo wellnes terapije niti vodimo psice na frizure. Mi ne idemo na krstarenja luksuznim parobrodima niti nosimo haljine od Versaccija.
Pa ipak smo dame evropskog izgleda, orijentalnog duha i s mirisom divljih rijeka, koje svoj tok ne mjenjaju, vec obale sebi povinuju.
Asistentice postaju doktorice, pralje postaju cinovnice; obale se obrušavaju pod našim hitrim
koracima u štiklicama, lepršavih kosa prolazimo pored uredno ispeglanih košulja naših muževa i majcinski blago dodirnemo vedra lica naše djece.
Mi smo mnogo više od toga. Mi nejake, nježnije i ljepše držimo u našim rukama krhke spone
izmedu tradicionalno odgojenih muževa i modernih nazora naše djece, izmedu biti i ne biti, izmedu otici i ostati. Mi smo odgovor kako se dva svijeta, tako razlicita, ne trebaju sudarati i lomiti u okršajima, vec pomiriti u svojim razlikama i prepoznati u svojim slicnostima. Mi smo još više, mi ovako nježne, postale smo ambasadori i vrhunski politicari koji ljubavlju i ustrajnošcu i intuicijom stvaramo od dva svijeta jedan Univerzum, sacinjen od spektruma boja razumjevanja i svih njegovih nijansi. Vrhunske umjetnice!
Pa, moje drage jake Hasanaginice i Amazonke, sretan nam Dan žena!
Karmen Media - Velagic""
Cestitka od Saveza Zena BiH u Svedskoj
Sretan 8. mart
"Danas je dan zena, dan kada posebno treba da se sjetimo svake djevojke, zene, majke i prijateljice koja je dio nasih zivota! Osjecajte se posebnim dame moje, jer cinjenica je da jedine imamo svoj vlastit dan u godini! Sretan vam 8. mart, Dan zena!"
Ovo je citirana poruka koju sam danas dobila od L.
Sastanak u subotu u 16.00 u FU
Sastanak je definitvo u subotu u prostorijama Folkuniverziteta u 16.00. Sastak se odrzava da bi se detaljnije dogovorili oko proslave 8 marta koja ce se odrzati u iducu subotu (14. marta). Matcirkel je danas imao jedan sastanak gdje smo se malo dogovrala oko izbora kolaca koje cemo pripremati za tu poslavu. Bilo nam je pravo roligt! Fikale smo u Barbacki i bili smo u malo vecem broju nego obicno (bravo mi :-)) U subotu bi trebali da se dogovorimo i malo oko podjele duznosti sta ce ko da radi da bi to sve bilo kako treba! Zajedno smo jaci, zar ne? Hajte malo da se potrudimo vise pa da se malo uhodamo u ove nase aktivnosti i druzenja! Sad ce jos malo lijepo vrijeme pa cemo moci mozda da organizujemo neki zanimljiv izlet ili grilanje u prirodi?!
Kram A
