zenabih

Nekad ovako kad imam vremena virnem malo na Sedefovu stranicu (bos. udruzenje iz Malmea). Ovaj put sam nasla jedan clanak, pismo jedne majke iz bosne djeci koja su nedgdjeu diaspori. Citala sam ga i plakala! Puno me je posjetilo na moju dragu mamu u Bosni, jer se vjerovatno i ona tako osjeca i tako razmislja. Tuguje i cezne za svojom djecom.... Procitajte pa cete shvatiti..

Pismo drhtavo od ruke nesigurne,podrhtavajuce,napisano...

Drago moje,premilo dijete

ne more majka da doceka tvog pisma,tvog glasa,pa eto da ti napisem pa cu tako dok pisem biti blizu tebi,dijete moje.Ne zoves me evo mjesec dva.Zna majka da se vremena nejma,vama je mladima teze danas.Zivot postao trka i ne smijes stati ni za tren.
Nama je bilo sve malo sporije,pa i lakse.Onda se je i u pomoc priticalo jedni drugima.Neko kucu gradi,a mi svi pritekni u pomoc,muski se prihvate zidati,u tackama donositi grede ili malter mjesati.Mi zene bi kuhale i sve tako.Onda sjednem pred kucu i napravivsi dzugum kafe,jer znam da ce neko proci pored kuce i navratiti,cekam i slusam mir oko sebe.Nema toga vise djeco.Sve je postala jurnjava za novcem.Prije nisu zene radile.Radile jesu,al po kuci,po njivi i uvijek djeca oko nas.
Danas zene po cijeli dan na poslu,pa jure po djecu,pa onda se prihvataju posla po kuci.Nije vama lako.Tjera zivot koji je danas sve samo ne zivot.Zato se ne ljutim sto ne zoves, dijete moje.Znam da niste mogli doci ni za Bajram ni za Novu.Tamo u tudjini moras zaraditi svaki cent i to krvavo.Evo ljeto dolazi,a ja se bojim da necete opet doci.Osluskujem svako auto,svaki glas i mislim eto ih,dolaze,a znam da niste vi to.Srce zaigra cim cujem djecje glasove.Eto moje unucadi,a znam da nisu oni,nego od moje Mare stigli iz Austrije pa brbljaju na stranom jeziku.Nekad dodju do mene,vire na moju macku Zuju,a ja im mahnem rukom da dodju.Nesto ih razumijem,a najvise ne.Ono sto na nasem kazu jedva saberem.Nekako im cudan naglasak.Ali divna djeca,odgojena.Kazem im da je ovo tvoja maca i da ces i ti doci akobogda brzo.Pokazujem im vase slike.
Odu djeca,a ja onako jos tuznija i dalje gledam vase slike i poredam ih po stolu i satima milujem.Padne noc,a ja u svoju kucicu i moja Zuja.Nas dvije se napricamo,hehe luda stara glava more samo sa mackama pricati.Gledam marame,kaput i ostale poklone sto ste mi slali.Ne treba majki sve to dijete drago.Opet mi milo da ih gledam.To su vase ruke dirale,birale za svoju majku.Odem prije nego cu leci u tvoju sobu i otvorim orman pa izvadim tvoju najmiliju kosulju,pa je u krilu drzim ko sto sam tebe drzala.Sve mi se cini da si pored mene.
Haman svaku noc sanjam da ste mi dosli.Graja po kuci,smijete se i pricate,pricate.Milo vas gledam kako jedete sve sto sam vam naspremala.Da,evo i dzemova i ajvara i svega sam ja pripremila kad mi dodjete.Tvoju najmiliju jabuku sam pobrala.Bog zna sta je kila u ostavi.Znas one koje najvise volis,crvene slatke jabuke.Dobro rodila tvoja jabuka.Velim sebi to za moje dijete kad dodje.Imaces puno ponijeti kad krenes nazad.Ako dodjes,pa da ti majka i sal i dzemper sto sam isplela dam.I stolnjak sam ti oheklala,pa kad ti dodju gosti da kazes: ovo je od moje majke.
Znam ja da vi svega tamo imate,hvala Bogu,al eto da ti je uspomena od mene kad me ne bude vise.Bolje je da ste vi tamo.Ovdje bogme tesko da biste posla imali.Ni djeca vam bogme ne bi imala puno toga ko sto tamo imaju.Narod se opet nas snalazi kako zna i umije.Jest da mi tesko sto vas po dvije godine ne vidim,ali tjesim se i kazem da je bolje sto ste i tako daleko,al se ni za sta ne patite.Odmah mi je lakse.
Ujutro sjednem na svoju terasicu pa gledam prema onom brdu kako mi ti pokaza pretproslo ljeto.Ti mi rece na toj strani je Njemacka.I navecer zvijezde.One sto izgledaju ko kola.Ti mi rece da i ti navecer u njih gledas,pa se eto i ja zagledam i mislim mozda i ti bas sada gledas u tu hrpicu zvijezda i mislis na majku svoju.Vi ste meni uvijek u mislima.I kad radim oko cvijeca i kad kuham i kad heklam,uvijek si ti i tvoja djeca sa mnom.Sta li sada rade,jesu li mi unucici u skoli,jel moje drago dijete na poslu ili zuri negdje?Pa me sve strah kad vidim koliko je nesreca po ulicama.Brza auta,pa ginu od te proklete brzine.Zna majka da je sve zurba,al pazi se dijete,ne vozi prebrzo.Cuvaj se.Velim svaki dan,Boze sacuvaj ih svakog zla,kako moje dijete tako svu djecu.
Nekad odem sa Enisom i mojom Marom u setnju,odemo i na mezarje.Mara bome obilazi i mezarje svojih svekra i svekrve,pa onda ode na groblje svom pokojnom muzu i materi.Nas dvije pocistimo okolo i stavimo cvijece,fino uredimo i oko njenih i oko tvog rahmetli oca i moje sestre.Isplacemo se.Ja ne mogu,pa mi zao,obici mezare moje majke i oca.Predaleko mi,a noge jedva sluze.Nekad mali Amir kad podje tamo meni javi pa me poveze.Kad dodjete pa cemo zajedno majki i didi da im uredimo.Bog zna kako je sve zaraslo.Nisam bila evo skoro deset mjeseci.Moj sinko,starost ne da gdje bi srce rado islo.
Kad moram doktoru,a daleko je bolnica sinko,pa me Amir kad moze odveze tamo.Dam mu za benzin,nema ni on,a drago dijete me uvijek upita kad prodje pored kuce kako sam.I onaj mali Ivan,da znas kako je vec momcina postao.I on me nekad upita treba li mi sta da mi donese,Bog mu dao.Ja bih naradje s vama bila,al znam da ne mogu.Kazes mali vam stan,al majka ne bi vama smetala.Skuhala bi vam dok ste vi na poslu.Bila bi mjesec dana i nazad u svoju kucicu.Sta ce meni dulje.Ne bih ni mogla dulje bez svog cvijeca i basce.To mene smiruje.Moju tugu ublazi.Eto da vas vidim pa makar na par dana.Znam ja da se nema vremena,al majka ima samo vas i nikog vise.Za vas jos zivim.Dodjite djeco,pa makar na malo.
Zazelila vas se majka do neba.Sve brojim dane,a ne znam koje to dane brojim,one koji su prosli otkako vas ne vidjeh ili one koji su preostali dok mi dodjete.Evo gledam igracke sto su tvoja djecica,dragi moji unucici zaboravili.Ne dam nijednom djetetu da ih dirne.Dala sam jednu lutku samo maloj Jasninoj.Nemaju.Ne ljutis se zato,jel de?Ostale izvadim,poredam po tepihu,pa mi se cini kako mi unucici posjedali po dnevnoj sobi pa se smiju grohotom.Porasli su znam.Nemoj dijete da na majku tvoju zaborave.Reci im neka me oni nazovu.Reci im da ih stara majka puno voli,do neba
.Eto,da vise zavrsim ovo pismo.Zeljko ce adresu tvoju napisati na kovertu,jer se bojim da cu ja pogrijesiti pa neces ni dobiti.Pokusajte doci,mili moji.Meni samo to treba da mi dodjete makar na dan dva.Zna majka da vam nije lako,al barem malo da vas vidim.Nazovi me dijete,makar jednom.Kad vam cujem glas lakse mi.Ovako stalno brinem sta je s vama,sto se ne javljate,da nije sta bilo.Onda nekad mislim,necete da se javite,jer hocete da me iznenadite i najednom se pomolite na vrata.
Nekad kad se vracam sa trznice,pa vidim neko auto kako skrece u nas progan,pohitim,sve mislim da ste to vi.Kad sam u basci pootvaram sva vrata da cujem telefon,ako zovnete.Stare usi i noge,pa sam zamolila Ibru da mi telefon napravi da bude blizu vrata pa da ga bolje cujem.Nekad se prevarim pa poletim kad cujem da zvoni.To u Anise telefon glasan,pa mi se ucini da je moj.Zato puno i ne izlazim,sve ocekujuci nazvacete,pomolicete se.Zna majka da se ne dolazi lako iz te daljine,jos sa djecom.Ne mogu djeca tek tako skolu napustiti,al eto u nadanju mi prolaze dani.Zna majka sve,al dijete moje drago,zazelim vas se toliko pa barem zovni svoju majku koji put.Kad vam glas cujem,malo me mine ova tuga za vama.A ne valja oplakivati zive,zato majka ne place,al tugujem dijete sto vas ne vidjam i ne cujem.
Voli vas puno,puno vasa stara majka.

by
Karmen Media-Velagic

Malo slicica iz posjete Helsingborga.... Klikaj na slicicu da bi je vidjeli u vecem formatu....

   

Kao sto mnoge znaju mi smo se na proslom sastanku dogovorile da cemo uskoro (najvjerovatnije 29 maja, javicu tacno za dan,dva) da oranizujemo jedno vece bosanske kulture sa nasim uspjesnim bosancima i bosankama. Ideja je bila da se pozove Emina Cajvan da napravi jednu promociju svoje knjige. Planirali smo pozvati i slikaricu i fotografkinju Sadu i Dijana i naseg priznatog i poznatog slikara Danija Slipicevica. Länk za Danijevu stranicu mozete da nadjete ispod menija länkar na desno.
Organizovacemo i malu tombolicu pa bi bilo pozeljno da svaka od nas ponese jedan mali pokloncic vrijednosti ca. 30 kr. Sto se tice hrane mnoge su se vec ponudile da donesu neka burek, neka kiflice neka pohovani patlidzan...
Ako ima jos neko koji pametan prijedlog ja sam uvijek zainteresovana da saslusam... A i ja cu ako se jos cega sjetim i sve nove informacije da pisem na bloggu pa provirite ponekad...